Rijeka Zrmanja izvire u mjestu Zrmanja vrelo u Lici podno planine Poštak. Svojim tokom od 69 kilometara usijeca se u tvrdi i surovi podno Velebitski krš. Glavne pritoke joj, uz Krnjezu i Krupu, sačinjavaju ličke rijeke Ričica i Otuča. Vodu dobiva i iz niza špilja koje nadopunjuju njezin tok kao što su Čudina, Ðurica, Čavlinska, Milića i sl.
Zrmanja se odlikuje bogatom folorom i faunom. Osim sitnih organizama poput endemičnih pužića, vodenbubura i rakušaca, tu možemo naci i veću populaciju čovječje ribice.
Zrmanja protječe kroz Mokro polje (gdje ljeti presuši), zatim kroz Ervenik (nizvodno od Ervenika izvor Crni bunar; odakle ima stalni tok), Žegarsko polje (poslije sela Žegar dominira visoki kanjon, i do 300 metara ) pa preko Bilišana kroz Obrovac, te se na posljetku ulijeva u Novigradsko more.
Floru i faunu rijeke Zrmanje možemo podijeliti na dva dijela, od izvora do posljednjeg slapa (Jankovica buka), te od posljednjeg slapa do ušca. Do posljednjeg slapa Zrmanja je kao i svaka krška rijeka. Na dijelu ispod Jankovića buka miješa se sa morem i njezina voda postaje bočata. Obrovac se nalazi oko 4 kilometra nizvodno od Jankovića buka, te 11 kilometara uzvodno od ušća u Novigradsko more.
U ovom donjem, bočatom, dijelu Zrmanja se odlikujem velikim brojem vrsta morske ribe. Neke od njih su brancin, orada, cipal, jegulja, iverak, gavun, lica, švoja, i sl. Od glavonožaca su tu sezonski lignja, hobotnica, sipa i sl. Od ptica možemo susresti bijelu i sivu čaplju, kormorana, patku gluharu, goluba pećinara, sivog sokola, kraškog sokola i dr. Od raslinja koje se bori u surovom kanjonu usječenom u krš nailazimo na smreku, grab, crno grab, bjelojasen, a na nekim dijelovima čak i jelu te hrast medunac.
Neke od otrovnih životinja koje se mogu naći na donjem dijelu toka rijeke Zrmanje su poskok i crna udovica.
(izvor: obrovac.hr)